Imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku institut je kojim se oštećeniku omogućuje da unutar kaznenog postupka zatraži naknadu štete, povrat imovine ili poništenje pravnog posla nastalog kao posljedica kaznenog djela.

Prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske i Zakonu o kaznenom postupku, oštećenik može podnijeti imovinskopravni zahtjev najkasnije do završetka dokaznog postupka pred prvostupanjskim sudom.

Sud o zahtjevu odlučuje ako postoje dovoljni dokazi za utvrđivanje štete i visine tražbine. Ako bi takvo odlučivanje znatno produžilo kazneni postupak, sud će oštećenika, u cijelosti ili djelomično, uputiti da naknadu štete potražuje u parničnom postupku. U tom slučaju kazneni sud odlučuje samo o kaznenoj odgovornosti optuženika, dok se imovinsko pitanje rješava zasebno.

Presuda kojom je počinitelj proglašen krivim može sadržavati i odluku kojom se nalaže naknada štete oštećeniku, čime se ostvaruje načelo pravičnosti i zaštite žrtava kaznenih djela. Kazneni postupak time ne služi samo kažnjavanju počinitelja, nego i uspostavi pravednog odnosa između počinitelja i oštećenika.

U praksi se imovinskopravni zahtjevi najčešće postavljaju u predmetima koji se odnose na kaznena djela krađe, prijevare, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju ili prometnih nesreća s posljedicom štete. Pravovremeno i pravilno postavljanje zahtjeva ključno je jer oštećeniku omogućuje bržu naknadu štete i izbjegavanje dodatnih troškova pokretanja novog postupka.