Kazneni zakon Republike Hrvatske propisuje sustav kazni i drugih sankcija koje se primjenjuju prema osobama koje počine kaznena djela. Svrha kazne nije isključivo kažnjavanje počinitelja, već i zaštita društva, sprječavanje budućih kaznenih djela te poticanje na poštivanje zakonskog poretka i moralnih načela. Kazna predstavlja reakciju države na povredu zakona, ali i način očuvanja pravednosti i povjerenja u pravni sustav.

Prema Kaznenom zakonu razlikuju se glavne i sporedne kazne. Glavna kazna koja se najčešće izriče jest kazna zatvora, čije trajanje može biti od tri mjeseca do dvadeset godina, dok je za najteže oblike kaznenih djela predviđena kazna dugotrajnog zatvora od dvadeset do četrdeset godina. Uz kaznu zatvora, zakon predviđa i novčanu kaznu, koja se određuje prema sustavu dnevnih iznosa, uzimajući u obzir imovinske mogućnosti počinitelja i okolnosti počinjenog djela. U određenim slučajevima, umjesto kraće kazne zatvora, sud može izreći kaznu rada za opće dobro na slobodi, ako počinitelj pristane na takvu mjeru, što omogućuje odrađivanje kazne kroz društveno koristan rad bez lišavanja slobode.

Sud može izreći i sporedne kazne koje imaju dodatnu preventivnu funkciju. One se odnose na situacije u kojima je potrebno spriječiti mogućnost ponavljanja kaznenog djela ili zloupotrebu određenog položaja. Sporedne kazne uključuju zabranu obavljanja pojedinih dužnosti, zanimanja ili djelatnosti, zabranu upravljanja motornim vozilom, protjerivanje stranih državljana iz Republike Hrvatske te oduzimanje državnih i vojnih časti ili odlikovanja.

Prilikom određivanja kazne, sud je obvezan poštovati načelo razmjernosti, što znači da kazna mora odgovarati težini počinjenog kaznenog djela i stupnju krivnje počinitelja. Sud pritom uvažava sve relevantne okolnosti, a tu su olakotne okolnosti kao činjenice koje idu u korist počinitelju i mogu dovesti do blaže kazne. Među najčešćima su mladost počinitelja, iskreno kajanje, priznanje djela, suradnja s tijelima kaznenog progona, ranija neosuđivanost, djelomična ili potpuna naknada štete. Kazna tako ne bi trebala služiti samo kao osuda, već i kao sredstvo resocijalizacije, koje počinitelju omogućuje povratak u društvo kao odgovornoj osobi.