Kaznena prijava – osnovni pregled i pravni okvir
8. srp 2025.
Kaznena prijava jedan je od temeljnih koraka u pokretanju kaznenog postupka. Radi se o prijavi nadležnom državnom odvjetništvu ili policiji kojom se ukazuje na sumnju da je počinjeno kazneno djelo.
Sukladno članku 204. Zakona o kaznenom postupku (dalje: ZKP), svatko je dužan prijaviti kazneno djelo za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti, koje mu je dojavljeno ili za koje je saznao. Prijavu može podnijeti bilo koja osoba, fizička ili pravna, policija, ali i druge ovlaštene institucije. Prijavu nije nužno podnijeti osobno pogođena osoba već svatko tko ima saznanja o mogućem kaznenom djelu ima pravo, ali i dužnost podnijeti prijavu ako se radi o kaznenom djelu za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti, kako je to ranije navedeno.
Kaznena prijava mora dati odgovore na iduća pitanja:
Tko je podnositelj prijave?
Koje kazneno djelo se prijavljuje? tko je osumnjičeni počinitelj?
Kada i gdje je kazneno djelo počinjeno?
Koji su konkretni događaji i okolnosti?
Koji su mogući dokazi?
Kaznena prijava može se dostaviti pisano, usmeno na zapisnik u nadležnim tijelima, elektroničkom poštom ili drugim komunikacijskim sredstvima. U kaznenoj prijavi potrebno je što točnije opisati događaj i činjenice na kojima se temelji, a kojima se ispunjavaju bića kaznenog djela koje se prijavljuje, navesti dostupne podatke o počinitelju te priložiti dokaze na kojima se prijava temelji.
Kada kaznenu prijavu za kazneno djelo za koje se progon vrši po službenoj dužnosti zaprimi državno odvjetništvo, rješavatelj predmeta unutar državnog odvjetništva odlučuje o daljnjim koracima: može pokrenuti izvide, odnosno istraživanje ili istragu, ovisno o vrsti kaznenog djela, a u konačnici donosi odgovarajuću državnoodvjetničku odluku.
Ukoliko državno odvjetništvo odbaci kaznenu prijavu sukladno članku 206. Zakona o kaznenom postupku, oštećena osoba može, u roku od osam dana od dostave rješenja o odbačaju kaznene prijave, preuzeti kazneni progon.
Treba također istaknuti da lažno prijavljivanje predstavlja kazneno djelo. Članak 304. stavak 1. Kaznenog zakona propisuje: “Tko prijavi neku osobu ili podmetne tragove koji upućuju na to da je počinila kazneno djelo, iako zna da to nije istina, a ne radi se o kaznenom djelu koje progoni po privatnoj tužbi, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.” U stavku 2. istog članka propisuje se: “Tko lažnom prijavom, podmetanjem tragova ili na drugi način izazove pokretanje kaznenog postupka protiv osobe za koju zna da nije počinitelj kaznenog djela, a ne radi se o kaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.” Konačno, u stavku 3. navodi se: “Tko prijavi da je počinjeno kazneno djelo iako zna da to nije istina, a ne radi se o kaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi, ili tko sebe prijavi da je počinio takvo djelo iako zna da to nije istina, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.”
Zaključno, kaznena prijava je prije svega ozbiljan pravni akt koji treba temeljiti na činjenicama i odgovornom pristupu. Odvjetnička podrška može biti od ključne važnosti u svakom koraku postupka.




