"Odvjetnik Emir Mulalić smatra da je s jedne strane razumljivo da država i politika nastoje poslati poruku zaštite društva i jačanja sigurnosti nakon teških zločina, kao što je to slučaj s drniškom tragedijom i svim okolnostima koje takvu tragediju prate. - Ipak, uvijek sam skeptičan kada vidim da se izmjene u kaznenom zakonodavstvu donose ad hoc, kao neposredni odgovor na pojedinačne tragedije, posebno kad se to događa ovako brzo nakon što se konkretan slučaj nažalost dogodio. Kazneno pravo je jedan od najsloženijih i najosjetljivijih alata državne represije pa bi promjene u njemu trebale nastajati nakon dubinske stručne analize, a ne samo kao reakcija na trenutni val javnog nezadovoljstva. Kad govorimo o uvođenju doživotnog zatvora, nisam sasvim uvjeren da time dolazi do neke suštinske promjene u sustavu kažnjavanja. Hrvatsko kazneno zakonodavstvo poznaje kaznu dugotrajnog zatvora koja, u praksi, omogućuje vrlo strogu kaznu za počinitelje najtežih kaznenih djela, a koja najčešće ujedno znači da počinitelj ostaje u zatvoru do kraja svog života. Zato se postavlja pitanje radi li se ovdje više o stvarnoj promjeni kaznene penalne politike ili je riječ o nekakvoj simboličnoj poruci prema javnosti. Također, nisam siguran da će sama prijetnja doživotnim zatvorom na neki značajniji način spriječiti takve zločine i imati snažan preventivni učinak. U tom smislu, važnije je uložiti napore u kvalitetnu prevenciju, pravovremeno identificiranje rizičnih pojedinaca, naravno koliko je to realno moguće, kao i uspostavljanje učinkovitih sustava nadzora i tretmana. U odnosu na potonje, posebno je osjetljiv dio prijedloga koji se odnosi na mogućnost zadržavanja ili smještaja osoba nakon što su odslužile svoju kaznu zatvora. Temeljno načelo kaznenog prava jest da izvršenjem kazne na koju je osuđenik osuđen država gubi pravo na daljnje kažnjavanje istog prijestupa. To znači da svako daljnje ograničavanje slobode mora imati vrlo čvrste ustavne i konvencijske temelje.

Također, iz trenutnog prijedloga nije sasvim jasno na koji način će se takvo što provoditi. Ako bi se takve mjere uvodile na osnovi procjene da bi pojedinac mogao u budućnosti počiniti novo kazneno djelo, ulazimo u krajnje osjetljivo područje, gdje se postavljaju brojna složena pitanja vezana za pravnu sigurnost, zabranu proizvoljnosti i u konačnici usklađenosti s praksom Europskog suda za ljudska prava. Neupitno je, naravno, da društvo mora imati mehanizme za zaštitu od osoba kod kojih postoji visok rizik od ponavljanja teških kaznenih djela. Međutim, osobno mislim da bi bilo opravdanije usmjeriti se na jačanje postpenalnog nadzora, intenzivniji stručni nadzor i sigurnosne mjere koje već imamo integrirane u postojeće kaznenopravno zakonodavstvo, nego na modele koji u praksi znače gotovo neograničeno lišavanje slobode nakon što je kazna već odslužena. Dakle, mehanizme već imamo, samo ih treba sustavno i dosljedno primjenjivati – zaključuje E. Mulalić."

Izvor: https://www.vecernji.hr/vijesti/ukidanje-rehabilitacije-na-rubu-ustava-i-ljudskih-prava-1968739