Kazneno djelo protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona čini onaj tko iz koristoljublja omogući ili pomogne drugoj osobi nedozvoljeno ući, izići, kretati se ili boraviti u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, u odnosu na sankciju počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina. Kvalificirani oblik iz stavka 2. Kaznenog zakona ostvaren je ako je pri počinjenju kaznenog djela iz stavka 1. doveden u opasnost život ili tijelo osobe koja nedozvoljeno ulazi, kreće se ili boravi u RH ili drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, ili je s njom postupano na nečovječan ili ponižavajući način, ili je djelo počinila službena osoba u obavljanju službene dužnosti, pri čemu će se počinitelj kazniti kaznom zatvora od tri do dvanaest godina.

Predmetno kazneno djelo može počiniti bilo tko, a kao oblik krivnje traži se namjera. U odnosu na stavak 1. počinitelj mora znati da je riječi o osobama koje se nezakonito nalaze na prostoru Republike Hrvatske. Također bitno obilježje djela je i koristoljublje, što je i ultimativni cilj počinjenja djela, premda nije presudno tko točno isplaćuje novac, jer se financijska korist uglavnom ostvaruje posredno, preko organizatora.

Kazneno djelo obuhvaća izražen međunarodni element. U Hrvatskoj je, osobito nakon ulaska u schengenski prostor, uočljiv značajan porast takvih slučajeva, osobito na prostoru Sisačko-moslovačke županije, kao i ostalim pograničnim područjima s susjednim trećim zemljama. Taj oblik kriminaliteta usko je povezan s migracijskim tokovima i djelovanjem organiziranih kriminalnih skupina. Hrvatska, kao tranzitna zemlja na zapadnobalkanskoj ruti, bilježi povećan broj kaznenih prijava i pokrenutih postupaka, što je u određenoj mjeri i očekivano, s obzirom na poziciju zemlje.

Srž ovog kaznenog djela jest omogućavanje ili pomaganje drugoj osobi u nezakonitom ulasku, neovlaštenom kretanju ili nezakonitom boravku unutar teritorija Republike Hrvatske ili drugih članica Europske unije. Različiti oblici izvedbe mogu uključivati prijevoz, osiguravanje smještaja ili čak organizaciju samog kretanja migranata.

Kvalificirani oblik ovog kaznenog djela nastaje ako su pritom ugroženi život ili zdravlje migranata ili ako se s njima postupa na nečovječan ili ponižavajući način. Važno je napomenuti kako se u praksi takvi uvjeti ne procjenjuju samo formalno, odnosno ne smatraju se dovoljnom činjenicom samo neprimjereni uvjeti prijevoza, već treba utvrditi konkretnu opasnost za žrtve. Ovim se jasno odvaja osnovni, od težeg oblika djela, što je često predmet sudskih analiza.

Odvjetnik okrivljenika, odnosno branitelj sudjeluje u svim bitnim fazama postupka, osobito na dokaznim ročištima, čime se jamči načelo kontradiktornosti i zaštita procesnih prava okrivljenika. Od dokaznih radnji posebno se izdvajaju ispitivanja migranata kao svjedoka, pretrage mobilnih uređaja radi utvrđivanja komunikacije i organizacije prijevoza te drugi materijalni dokazi.

Prvo ispitivanje okrivljenika provodi se hitno, najčešće u dežurstvu nakon uhićenja, uz obvezno poštivanje prava na tumača jer su okrivljenici često strani državljani.

U smislu kaznenog postupka, takvi se predmeti vode s hitnošću s obzirom na to da su počinitelji kaznenih djela često stranci koji boravišno i rodbinski povezani s Republikom Hrvatskom pa se nameće istražnozatvorska osnova iz članka 123. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku, odnosno kolokvijalno rečeno opasnost od bijega.

Krijumčarenje migranata jest izrazito profitabilna kriminalna aktivnost, čvrsto povezana s organiziranim kriminalom. Migracijski tokovi stvaraju stalnu potražnju za ovakvim „uslugama“, pa nije nikakvo iznenađenje da se ova pojava često prepliće s drugim oblicima kriminala, naročito trgovinom ljudima. Takva povezanost dodatno komplicira pravne, ali i sigurnosne aspekte ovog kaznenog djela.

Sveukupno, možemo reći da je riječ o kaznenom djelu čiji značaj u suvremenom kontekstu neprestano raste, ne samo u kaznenopravnom okviru, već i u ukupnom sigurnosnom smislu. Iako je to, možda, malo složeno, nije teško zaključiti da će pitanje sprječavanja i efikasnog procesuiranja ovakvih kaznenih djela ostati jedan od glavnih izazova za pravosudne institucije i sigurnosne službe u budućnosti.